Wednesday, February 13, 2013

Kerovođina Torrent Filmska Revija

Rust and Bone (2012)


Nakon fenomenalnog Propheta, Audiard vozi dalje kako valja. Skreće volan u pravcu egzistencijalne ljubavne drame koja na papiru odiše patetikom, a u njegovoj realizaciji odiše intimnim optimizmom. Baveći se pitanjima fizičkih trauma koje menjaju percepciju sebe i sveta kroz  življenje "sakatog" života on uspeva da snimi dirljivu priču kojom naglašava snagu (neukrotivog) duha. Bullhead baja Matthias Schoenaerts ( u filmu kao Alain) je odlično srastao sa ulogama tvrdih, ćutljivih i snažnih muškaraca koji guraju svoju socijalu kroz život na mišiće i bez suza. On pokušava da sinu i sebi obezbedi koliko-toliko pristojan početak novog života oslanjajući se (a na šta drugo?) na svoju fizičku snagu i pitbulovski temperament. Sticajem okolnosti, upoznaje Stefani (u odličnoj izvedbi Marion Cotillard) koja dolazi iz potpuno drugog socijalnog miljea, a radi kao trener kitova u lokalnom akva parku. Nakon nesreće na poslu koja joj oduzima noge ona se suočava sa "ostatkom" svog hendikepiranog života. Ženskom intuicijom odlučuje da kontaktira Alaina kojeg je samo jednom pre toga srela, a on ulazi u njen život kao da se poznaju od malena, ćutke i bez suvišnih, glupih pitanja. Međusobni odnos ih oboje menja, a ljubav koja počinje da se razvija ide neuobičajenim tokom. Audiard majstorski prikazuje kako naši junaci ne mogu da utiču na sudbinu, ali mogu da preuzmu odgovornost za svoje živote. Jake individue postaju još jače kada razmenjuju poljupce i podršku. Ono što najviše volim kod Audiarda je što uvek forsira borbu kao osnovni kredo smislenog života. On svojim likovima ne daje olakšavajuće okolnosti već snagu da se suoče sa samima sobom i sranjima oko sebe. Predivno snimljen, sa odličnim dijalozima i još boljim neverbalno realizovanim slikama emotivnih stanja Rust and Bone bi definitivno trebalo da se nađe na vašem filmskom meniju.

Pitch Perfect (2012)


Okej, znao sam da je ovo holivudska tinejdž komedija i krenuo sam da je gledam bez ikakvih intelektualnih aspiracija, ono u fazonu ajde nešto "lagano" večeras. Izdržao sam 45 minuta razmišljajući jebote, KOME?! padaju na pamet ovakve idiotske ideje. Ne da nije smešan film, osim jednog bacanja pegle na samom početku. Pa ti Ameri više ne znam šta će da izmisle kao takmičarski fazon. Sada su se uvatili akapela studentskog nadpevavanja gde se svi lože kao da su na Super Bowl-u. Čekam na sledeće korake u pravcu tinejdžera koji se histerično lože na frizerske bravure oko, ispod, iznad genitalija, dekoracije čučavaca ili farbanja slina iz nosa. Nemam živaca da pišem dalje o ovoj glodalici moždanih ćelija, možete i sami već da ispišete ceo scenario: nova "kul" devojka koja ulazi u ženski luzerski akapela bendić, takmičenje sa muškim favoritima, razvijanje ljubavne romanse sa konkurencijom, uhh.... Da mi je bilo smešno, sve bih oprostio. Ovako, ako želite da glumite da živite u 80-tim i u nekoj zemlji čudesa gde vam se nikada nijedno realno govno nije sručilo na glavu, možda ćete da se oduševite ovim ostvarenjem. 7.2,  braćo i sestre, kaže IMDB. Ja bih mu dodao minus ispred.


Killer Joe (2011)


Maestro William Friedkin sa svojih 76 godina jebe kevu. Ne bih nikad pretpostavio da bi se on prihvatio režije ovako jednog otkačenog i duhovitog scenarija (bravo, bravo za scenaristu Tracy Lettsa! - koji je ovaj komad postavio na noge još davne 1998. na Broadway-u). Friedkin na superioran način razrađuje noir zaplet ubacujući neverovatne količine inteligentnog humora koji inače i nije baš zaštitni znak ovog žanra, ali savršeno funkcioniše. Radnja je potpuno dijabolična i vrti se oko teksaške white trash familije koja pokušava da dođe do naplate polise osiguranja putem ubistva sopstvene keve/ex žene tako što angažuje pandura poznatog kao Joe (igra ga odlični Matthew McConaughey) koji honorarno radi kao profi ubica. Ne zna se ko je gluplji, ćale ili sin (ipak ćale), a nova ćaletova žena, malo manje glupa, (legenda bičerskih uloga Gina Gershon) dodaje gas na zaplet. Ćerka je, što bi pravoslavna braća rekli, jurodiva i zapada za oko kite našega jedinog inteligentnog sociopatskog junaka Joe-a. Potpuni kermes! Perfektno snimljen, izuzetno zabavan, sa nizom nezaboravnih scena (od kojih je ona sa batakom nenadmašna - saznaćete kada budete gledali) i sa odličnom glumačkom podelom, ovaj film odiše energijom nekog nadarenog debitantskog ostvarenja koje savršeno opipava puls sadašnjeg vremena. Friedkine, svaka baba devojka ti dala!

Django Unchained (2012)


Nisam očekivao bog zna šta od ovog filma. Čitajući kritike i prateći komentare dobio sam utisak da je ovo još jedna u nizu Tarantinovih prc bla bla sprdnji. Da se razumemo, odmah na startu. Ja sam jedan od retkih koji ne podnosi Reservoir Dogs, bolje podnosim Pulp Fiction, a mislim da je Inglorious Bastards najbolji Tarantinov film. Takođe, oduvek volim western žanr. Ceo taj muški fazon, konji, malo priče - više revolvera, potrage i putovanja. I sada, nakon filma, tvrdim da je Tarantino na vrhuncu svoje karijere što, nakon sjajne Kopiladi, pokazuje sa podjednako sjajnim Đangom. Koliko god se raspravljali, Tarantino zna da napravi veliki holivudski film (kad kažem holivudski ne mislim na ova nova sranja za retarde već na zlatno doba Holivuda). Odlična podela uloga, nenadjebivo harizmatični Waltz, režija prvoklasna a radnja provokativna na više nivoa. Ono što mi se najviše dopalo, pored uzbudljive dinamike filma i niza rokoko filmskih šepurenja koje western "road" movie dozvoljava je način na koji se Tarantino bezobrazno poigrava sa domaćom istorijom i pitanjem rasizma koji je u korenu nastanka USA - zemlje slobodnih. Kao i uvek, na ivici parodije i dobrog ukusa, Tarantino (ponajviše kroz ulogu majmunolikog Samuel Jacksona), gura u prvi plan sve rasističke stereotipe da bi veoma uspešno provukao pravu poentu filma kroz drugi plan - kada je keš i interes u pitanju onda jebeš boju kože, ona postaje irelevantna. U slučaju Amerike, rasizam je poslužio kao fin pseudo-naučni izgovor za višedecenijsko muženje para preko robovske besplatne snage. Uživao sam od početka do kraja, iako odlaskom Waltza, drama malo postaje kečapovski nabijena crvenilom u bum bum revolveraškom raspletu. Ja mislim da bi Pekinpo bio zadovoljan upotrebom Kventinovih muda, Leone kadriranjem, a Ford megalomanijom. I šta reći, od nekog ko nije voleo Kventina postao sam njegov fan zbog poslednja dva filma. 

ParaNorman (2012)


Najtoplije preporuke za ovaj crtani film. Gledali smo ga porodično sa velikim uživanjem. Pored sjajne animacije i karakterizacije likova, scenario je prilično svež i poigrava se horor stereotipima na jedan duhovit i pametan način. Maleni Norman je medijum koji vidi mrtve i komunicira sa njima ali mu niko ne veruje. Koristeći svoje moći on pokušava da spasi grad od veštičje kletve, ali na kraju se duhovi i zombiji pokazuju kao manje strašni od živih ljudi. Vispren crtać koji fluentno teče, ne potcenjuje inteligenciju gledalaca (koliko god stari bili) i izaziva niz toplih osmeha kroz simpatične omaže poznatim horor ostvarenjima. Pravi film za porodično nedeljno popodne.

3 comments:

  1. "Rust and bone" je odličan i ostavlja jak utisak (još nisam odgledao Propheta), "Killer Joe" mi se nije dopao (više mi leži stari Fridkin), "Django" je zabavan a ostalo nisam gledao.

    ReplyDelete
  2. Pošto ti se dopao "ParaNorman", probaj (ako već nisi) i Burtonov "Frankenweenie" - meni je za koju nijansu zabavniji i dirljiviji. :)

    ReplyDelete
  3. đorđe, obraduj sebe i gledaj un prophete a ja ću da poslušam nikolu i da gledam frankenweenie. svi u kolo da zaigramo

    ReplyDelete

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci