Tuesday, February 12, 2013
Zimski kadrovi
Upinješ, krljaš, vučeš noge po živom pesku i na kraju iz podruma izađeš u blato. Jedna baba u koju se kleo ceo komšiluk, davno mi je horoskopski prorekla da će mi dobro ići samo one stvari koje mi dolaze spontano, same od sebe. U ponoć se osećam kao prebijen ker. A tada jedino imam vremena za "nešto". Sada, kada sam bolestan, samo me brine da li mogu da hodam. Sve ostalo ignorišem. Sati čekanja u Domu zdravlja okružen dečijim tamnim podočnjacima i zvucima kašlja. Gledam oca kako je nežan sa Milom i preplavljuje me talas koji bi mogao da pokrene suze. Pop koji je pevao za moju mamu ima lep glas. Sunce se probijalo kroz Hrista na vitražu dok je njegov postojani bariton vibrirao iznad naših duša. Sanjam more dok sam budan. Sve manje stvari me veže za ovaj grad. Kako je teško priznati da si poražen. Vesti kao maligne ćelije. Pravda ne postoji osim ako je sam ne sprovodiš. Hvala Sari Lund na podsećanju. Kancerogeni kukuruz koji donosi profit u vidu bolesti. Kako nas truju, penzija postaje nedostižni san. Srbija je recycle bin evropskog desktopa. Na fejsu i tviteru ne može niko da te zagrli, poljubi, stavi ruku na rame. Može da klikne mišom. Ako ga ne mrzi. Trovači kerova kao znak Lucifera. Silovatelji dece kao znak Lucifera. Par meseci zatvora kao znak Lucifera. Nemaš noge, a imaš želju za plivanjem i jebanjem. Divan Rust and Bone. Killer Joe kroz smeh i samopouzdanost svakog kadra govori da je Friedkin i dalje Killer, sa svojih 76 godina. Završio sa muzičkom karijerom. Ali nisam završio sa muzikom. Straussov Don Quixote me puni ljubavljopoštovanjem. Kosmos u notama.