Monday, November 8, 2010

Ai no mukidashi / Love Exposure (2008)

Love Exposure je remek delo na koje će se zasigurno pozivati mnogi umetnici 21.veka. Sion Sono je uspeo da kreira 4 sata uzbudljive poezije u pokretu koja odoleva svim zakonima filmske gravitacije. Ukratko - ovo je filmska eksplozija!

Odavno skrećem pažnju svima koje znam (a da znam da imaju strast prema filmu) na Sion Sona. Suicide Club (2001) i Noriko's Dinner Table (2005) su do sada bili Sonov "trade mark". O njima sam delimično već pisao u tekstu "Miike versus Sono" koji se bavi radom 2 najznačajnija japanska režisera sadašnjice , a recenzirao sam i jedan od Sonovih poslednjih radova "Chanto tsutaeru/ Be Sure to Share" (2009).

Sono je genije. Lakoća sa kojom manipuliše filmskom strukturom tumbajući je sa svih strana u ritmu podivljale veš mašine je zapanjujuća i to najviše zbog krajnje konciznog emotivnog i vizuelnog efekta. Godar je jednom rekao da je Jean Cocteau sličan vodoinstalateru po lakoći sa kojom snima filmova (misleći na neizmeran talenat čije ispoljavanje deluje toliko prirodno,  nalik vodoinstalateru koji sa lakoćom spaja vodovodne cevi). Nije slučajnost što ovaj citat nalazi svoje mesto i u slučaju Sion Sona jer i on sam se naslanja na "slobodniji" izraz francuske filmske škole. Za razliku od standardizovanog filmskog jezika proisteklog iz Holivuda, koji se naslanja na dramski predložak (radnju) iz kojeg se crpe situacije za razvijanje emocija kod gledaoca, Sono se bavi kontra-postupkom. On primarno barata emocijama iz kojih crpi neizmernu količinu iščašenih dramskih situacija koje figuriraju samo kao fil na torti i uvek su u drugom planu. U pitanju je potraga za čistim emotivnim i čulnim efektima u kojoj klasična filmska postavka doživljava potpunu dekonstrukciju.


Radnja je tu ali je neformalno uobličena, glumci su u stanjima nalik shizofreniji ali neodoljivo privlačni i intimni u svojoj ekspresivnosti, kamera vas povlači za kragnu unutar platna više naginjući u svom stilu video radovima, a sveprisutna nit - ideja- vodilja - emocija drži ceo filmski karneval na čvrstom lepku bez imalo bojazni da će, naizgled, klimava konstrukcija šatora da se raspadne. Sve teme kojima se Sion Sono bavi već godinama su tu: religija sa akcentom na sekte, tinejdžeri na ivici nervnog sloma zbog poremećenih porodičnih odnosa, isfrustrirano društvo ogrezlo u lažnom moralu, seksualne perverzije, fetiši i uvek kao centralna tema svih njegovih filmova - želja za pripadanjem tj. LJUBAV. Ovaj put Sion je uspeo da unutar 4 sata smesti sve što je do sada radio u neobjašnjivo uspelom miksu drame, komedije i bizara sa dodirom horora i akcionog filma. Zvuči ludo, zar ne? Pogotovo zvuči ludo što je ova papazjanija na papiru zaživela u ubitačno moćnom vizuelnom izrazu. Love Exposure je prosto probio određene granice svojom intruzivnom snagom, koja vam u sobu, pored fascinantnih slika, unosi i osećaje dodira, mirisa i ukusa. Ovaj film poseduje moć Ulaska voza u stanicu, samo što ovaj put se ne plašimo nadolazećeg voza sa platna već smo navučeni na emociju koja bi se najlakše mogla opisati kao "iznova otkrivena lepota života".

Maestralnost Sionovog pristupa se ogleda u neverovatnoj nevinosti i čistoći koja izvire iz situacija koje su krajnje bizarne, perverzne, amoralne i morbidne. Razotkrivajući raznorazne izopačene psihološke mehanizme kao sveopštu potragu za dodirom ljubavi on (ludačke) stvari postavlja u realne i izuzetno bliske okvire. A prava izopačenost uvek dolazi iz centra, a ne sa margina društva.

Radnja filma je prilično teška za prepričavanje, ali u suštini bavi
se ljubavnim trouglom između 3 "oštećena" tinejdžera i neverovatnim zapletom koji taj trougao međusobno proizvodi. Yu je povučeni mladić kojeg ignoriše otac, katolički sveštenik. Jedini način da privuče njegovu pažnju je činjenje grehova koje mu redovno ispoveda tražeći oprost. Veću pažnju i emotivnu reakciju dobija kad počini veće grehove što ga odvodi na stranputicu koja se manifestuje u neočekivano otkrivenom talentu za opscenim fotografisanjem gaćica devojaka sa ulice. U potrazi za svojom devicom Marijom naleće na Yoko koja mrzi muškarce zbog incestuozno nastrojenog oca. Da stvar bude nenormalnija, taj dan provodi obučen kao žensko zbog izgubljene opklade i u fajtu u kojem pomaže Yoko njih dvoje se zaljubljuju. Samo što ona misli da je on - ona. A on se plaši da joj razotkrije svoj identitet jer sticajem okolnosti ona počinje da živi sa njim kao polu-sestra (njegov otac napušta službu zbog ekscentrične ljubavnice koja je u nekom momentu postala Yokoina maćeha nakon čega svi počinju da zajednički žive).



Treći deo ljubavnog trougla je Koike koja, takođe maltretirana od strane oca, nalazi smisao u kultu Zero crkve gde zauzima jednu od vodećih pozicija. Prepoznavši u Yuu "oštećenu" robu zaljubljuje se u njega, spletkareći sve vreme ne bi li ga pridobila za sebe. U međuvremenu, Yu postaje jedan od glavnih umetnika "ulične fotografije" u porno industriji, Koike to koristi kao sredstvo manipulacije i uspešno ubacuje njegovu porodicu u program ispiranja mozga Zero crkve, a ludilo raspleta se kotrlja prema matricama Sionovog poetskog raspoloženja.

Sion Sono je kao vrhunski jazz muzičar koji se igra disharmoničnim melodijama u cilju postizanja intrigantne harmonije koja svoje pravo lice razotkriva u poslednjim taktovima, kada se sve kockice slože u predivan mozaik. Pored niza fantastičnih mini video sekvenci koje su pravi plezir za oči, svežina vizuelnog izraza je uočljiva i u izrazitoj mobilnosti kamere, po kojoj je Sono prepoznatljiv, gde se česti snimci iz ruke smenjuju sa krupnim planovima i neočekivanim uglovima snimanja. Na taj način on postiže živu dinamiku kretanja na platnu koja nam donosi "street" osećaj - kao da smo i mi sami prisutni na mestu samog dešavanja.



 










Ceo njegov pristup je usmeren ka razbijanju distance između platna i stolica. Tabui su tu da se ispituju i ruše, kao što je i umetnost unutar filmske industrije prisutna zarad rušenja postojećih kanona i uspostavljanja novih. Love Exposure je savršen primer koji potvrđuje ovu tezu. To je prvi Sonov film koji je bio bioskopski hit u Japanu, što je ravno čudu kad je u pitanju film koji traje 4 sata, i to u 21.veku. Povrh svega, u pitanju su 4 sata najbolje filmske zabave koja će vam izmamiti i smeh i čuđenje i adrenalinski sok i šok uz niz interesantnih opservacija i možda poneku suzu.

Sada znate. U komentaru ispod posta "častim". Be Sure To Share!

6 comments:

  1. http://www.filestube.com/58872fb870497a1603ea,g/Love-Exposure-2008-JAP-DVDRip-XviD-GiNJi-CD2.html

    ReplyDelete
  2. Arigatoo na linku. Pazi kad sam se smejala dok sam samo čitala opis radnje :)

    ReplyDelete
  3. doitashimashite :)

    evo i titlova > http://www.opensubtitles.org/en/subtitles/3641967/ai-no-mukidashi-en

    ReplyDelete
  4. Preporucen je i kod mene na fijmovima, ali moram priznati da me 4h u startu malo odbija, jer znam da cu to morati da isecem na najmanje tri gledanja s obzirom na svoj kapacitet u poslednje vreme :/

    //Inace, meni je Suicide Club/Circle dosta los; trudim se da me to ne odbije od gledanja ostalih filmova tog rezisera,
    //Miike je #1 i ne verujem da ce ga neko zameniti :))

    ReplyDelete
  5. Iako nisam mogao da ga odgledam u jednom komadu, moram da priznam da je ovaj film sjajan, pre svega zbog burnog oscilovanja emocija koje izaziva. A po tvom podjednako sjajnom opisu se vidi da iskreno obožavaš Sionova ostvarenja. :) Pre neku godinu sam gledao Jisatsu sâkuru i Kimyô na sâkasu, mada sam ih poprilično zaboravio - iz prvog mi se u sećanju zadržalo veselo bacanje tinejdžerki pod voz, a iz drugog neki crveni hodnici i jedan hiper-šareni enterijer, kao i "linčovska" atmsfera... (Doduše, tada sam u svemu video nešto linčovsko, pa ovo ništa ne mora da znači. :D)

    ReplyDelete
  6. suicide club je pravi početak sionove karijere, rastrzane strukture ali jasno uobličene estetike; strange circus mi nije legao, po meni spada u lošija sionova ostvarenja koja su previše nedorečena u ideji i cilju (otprilike svaki drugi njegov film "podbacuje"), ali zato obavezno gledaj noriko's dinner table koji je (uz love exposure) njegov najbolji film.
    sion je unikat. zaista brilijantan umetnik. nešto najsvežije u svetu filma danas.

    ReplyDelete

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci