Monday, April 30, 2012

BUDI IDEALISTA 6.MAJA

“Impossible is just a big word thrown around by small men who find it easier to live in the world they've been given than to explore the power they have to change it. Impossible is not a fact. It's an opinion. Impossible is not a declaration. It's a dare. Impossible is potential. Impossible is temporary. Impossible is nothing.” 
Muhammad Ali

DVE SRBIJE SU POLITIČKA MANIPULACIJA KOJA NAS RAZDVAJA

Koliko god da se razlikujemo svi mi živimo ovde i (u velikoj većini) delimo istu sudbinu. Dve Srbije su ogroman problem koji političari brižljivo neguju jer iz njega crpe svoju snagu koja se ogleda u laži da ukoliko odemo na levo ili desno ponudiće nam se drugačija slika od ove koju živimo. Bez obzira da li ste na selu ili u gradu, da li ste glasali za radikale ili demokratsku stranku, da li verujete u socijalizam ili liberalni kapitalizam na kraju ćete (posle ovih izbora) završiti, kao i uvek, sa druge strane duge - sa one strane gde socijalističke ruže ne cvetaju, gde su dss različci odurnog mirisa, gde je radikalski hleb od 3 dinara grumen zemlje, gde je žuta boja demokratske stranke boja korporativne mokraće koja se sliva sa neba i gde se naprednjačko možemo odnosi na - i dalje da vas lažemo. Vreme je da shvatimo da su dve Srbije zapravo pojam koji označava razliku između 90 posto nas koji se trudimo da radimo i preživimo i 10 posto onih koji se trude da vladaju preko našeg izrabljivanja. A tih 10 posto se veoma fino druži između sebe na raznim upravnim odborima, u skupštinskom restoranu i na korporativnim partijima. Oni su odavno prevazišli svoje otužno lažne političke programe sjedinivši se u jednu vladajuću kastu koja godinama crpi snagu iz nesavršenosti demokratskog sistema sakrivajući se iza maksime - vi ste nas izabrali da u vaše ime vladamo. 

Problem je što oni ne vladaju u naše ime, kao i većina demokratski izabranih vlada širom sveta - devil bless America. Još veći problem je što svi oni imaju apsolutno legitimno pravo da kreiraju ratove, da eksploatišu i uništavaju naše prirodne resurse, da stvaraju sve veće klasno raslojavanje i da donose korporativno-mafijaške naručene setove zakona koji većini ljudi ne odgovaraju.

ONI IMAJU SVAKO DEMOKRATSKO PRAVO NA TO JER VEĆINA IH JE IZABRALA.

Slobodan Milošević je imao apsolutnu većinu na svim izborima do onih 2000-te kada je takođe imao ogromnu podršku. Većina stanovnika Srbije je, kroz sva stradanja i propadanja, i dalje glasala za njega. On je imao legitimnu podršku za svoju politiku - u količini osvojenih glasova. Krivica nije samo individualna, u demokratskom sistemu je pola-pola. Na izabranim i na onima koji ih biraju.

Da li zaista želite da date legitimitet bilo kome od trenutnih, a već decenijama, istih trulih opcija?


Ovaj sistem ne valja. Koliko god ga opravdavali demokratskim principima, on i dalje ne valja. I to se ne odnosi samo na Srbiju već je globalni problem. Dozvolili smo mafijaškim političkim partijama da privatizuju naše živote i da se već dve decenije kockaju sa njima zarad jednog i jedinog razloga - sopstvenog profita. Dozvolili smo da se najgori među nama bave politikom. Dozvolili smo da polu pismene barabe, amoralni nesposobni šljam i korumpirane birokrate sede u našoj skupštini i da već godinama demonstriraju bahatost, nerad i nesposobnost imanja vizije za budućnost dužu od jednog mandata. Što je još gore, dozvolili smo da najgori među nama odlučuju o ustavu i zakonima, prepustivši na taj način uređenje sopstvene zemlje onima u koje najmanje poverenja imamo. Usled višedecenijske degradacije političkog sistema, povlačenje iz tog ljudskog mulja je bio logičan izbor skoro svih  inteligentnih, poštenih i sposobnih ljudi - ljudi od integriteta.

UKOLIKO ŽELIMO BOLJU BUDUĆNOST MORAMO DA SE MENJAMO

Sistem je zver koja ima veliku snagu, ali ne postoji zver koja je nepobediva. Mi moramo od nečega da krenemo. Zato želim da vam kažem da sam ubeđen da potencijal početka promene leži i u 6.maju. Ali, za razliku od niza pragmatičnih saveta o biranju najmanjeg zla i ciničnih komentara na temu "naivnih građana" ja sam za ideal nečeg novog. 

GLASAJMO OVAJ PUT ZA SEBE IAKO NAS NEMA NA GLASAČKOM LISTIĆU

Izađimo u što većem broju i predajmo glasačke listiće koji će svi imati istu poruku - NEVAŽEĆI. Samo nemojte da predajete listić koji je potpuno prazan jer uvek postoji mogućnost da će ga neko zaokružiti umesto vas.

To je jedan od načina da započnemo neki novi put. Da se prebrojimo - za početak. Da pošaljemo poruku koja će glasnije odjeknuti kao poziv za nas, a ne kao šamar njima. Ukoliko nas bude bilo dovoljno to će doneti neku novu nadu.

NE POTCENJUJTE MOĆ BROJEVA.

Veliki brojevi vuku i veliku energiju. Neki ljudi će dobiti sveže ideje. Neki inteligentni ljudi će se okupiti da postave prava pitanja. Dobićemo šansu da se zaustavimo na ovom putu sistema koji neguje naše najgore osobine i da razmislimo svi zajedno kakvu zemlju želimo. SVI ZAJEDNO KAO GRAĐANI I SELJACI, A NE KAO NAŠI LAŽNI POLITIČKI PREDSTAVNICI. Ne moramo uvek da čekamo na velike da menjaju svet, a samim tim i nas. Mi smo ovde. Ovo je naša zemlja. Ukoliko želimo da je menjamo zajedničkim snagama to i možemo. Ne znam kako, nemam rešenja u rukavu, ali sam siguran da je veliki broj nevažećih listića šansa da se najbolji među nama ohrabre, da se stimulišu neke nove snage i da, na kraju krajeva, shvatimo da su promene moguće, ali ne kroz spoljnu revoluciju već kroz onu jedinu pravu - unutrašnju. Vreme je da prestanemo da se oslanjamo na "neke druge" i da svoju inertnost opravdavamo trenutnim očajnim političkim sistemom.

NAPUSTIMO PUT CINIZMA I PRAGMATIZMA

Mene ne interesuju cinizam i pragmatizam - dve osobine koje tako lepo idu zajedno i tako negativno utiču na lepotu čoveka (kao čuda evolucije ili božije ruke) . To su putevi koji vode pasivnosti, održavanju starog, gubitku konstruktivne energije.  Generacije se uče od strane najbližih pravilu "ne talasaj". Gledaj svoje sitne probleme i ćuti. Brod na mrtvom moru bez talasa stoji jer to znači da nema vetra. A stajanje na sred okeana povećava šansu od smrti. Taj način razmišljanja naših intelektualaca nas je i doveo do ovog očajnog i depresivnog mesta.
Nama je potreban idealizam, verovanje da možemo do zvezda, pokušaji dostizanja nemogućih ciljeva jer jedino tako ćemo doći do progresivnih ideja, novih početaka i inovativnih rešenja. Sve najbolje stvari u našoj istoriji su se desile upravo iz poriva slobode uma i verovanja u ideje koje svet nikada nije prepoznavao na vreme.

KOJA JE DRUGA OPCIJA?

Da glasate za ljude kojima ne verujete? Da glasate za partije koje nam već 20 godina pokazuju koliko su nesposobne i pokvarene? Da ubeđujete sebe da će ovaj put, nakon izbora, ti isti ljudi realizovati obećanja koja nisu uspeli da realizuju godinama pre toga? Da se tešite da Boris Tadić ipak neće krenuti negde u rat? Da li su nam kriterijumi toliko spali? Koliko traje ljudski život? Koliko godina nam je života već otišlo na mikro očekivanja i minijaturna pomeranja nabolje? 

Meni je zaista svejedno ko će od njih da uzme više procenata jer jedina stvar koju će ti rezultati promeniti je zamena njihovih procenata u svim dilovima kojima nas oštećuju decenijama. Meni je zaista besmislena ta pragmatična izborna matematika koja kaže da će nevažeći listići ići u korist najvećih partija. Ovaj put, za mene, nije u pitanju don kihotovska borba protiv njihove zajedničke vlasti već ulaganje u naše zajedničko verovanje - u pokazivanje postojanja neke nove kolektivne svesti koja može (dugoročno gledano) doneti nove puteve kojima bi mogli, kao društvo, da se krećemo. Na neki način, ja i neću izaći na izbore zbog političkih partija već zbog vere da ću doprineti postavljanju temelja iz kojih ćemo, tokom narednih godina, crpeti snagu za zajedničke (mnogo konstruktivnije) kolektivne akcije. Koliko će ko procenata imati zbog toga je irelevantno jer će se post izborne koalicije ponovo formirati na isti način kao i pre - bez razmišljanja o volji građana. Da li je iko ko je glasao za LDP na prošlim izborima očekivao da će oni ući u koaliciju sa SPS-om? Ah, da, kako bi grad funkcionisao bez toga - ma dajte, molim vas.

Opcija neizlaska na izbore je takođe legitimna stvar, ali tu postoji problem definisanja tog broja. Da li su to nezainteresovani, apolitični ili besni? Čini mi se da je nevažeći listić ipak jasnija poruka od neizlaženja, mada razumem i tu opciju.

GLASANJEM ZA PARTIJE SAMI SNOSITE ODGOVORNOST ZA NJIHOVU KORUMPIRANOST

Glasanjem za bilo koju partiju vi zapravo legitimno podržavate ovaj korumpirani sistem. Još važnije, gubi se dragoceno vreme koje isisava još dragoceniju energiju. Da li će nam biti malo bolje ako DS umesto naprednjaka nastavi ovim putem? Verovatno da hoće, ali da li je to život koji želimo? Umesto 3 mrvice dobićemo 4 tokom naredne 4 godine njihovog mandata, umesto nade dobićemo još veću pasivnost i dalje povlačenje u našu privatnu izolaciju. Umesto radosti življenja u sopstvenoj zemlji razmišljaćemo još više o napuštanju iste.

500 000 NEVAŽEĆIH JE MINIMUM ZA POČETAK NOVE SRBIJE

Glasanje ZA NAS i protiv ovog korumpiranog partijskog sistema u broju koji bi dosegao 500 000 glasova (po mojoj proceni to je minimum koji znači)  neće promeniti ništa bitno SADA. Ali će posejati seme neke drugačije Srbije koja će se izroditi narednih godina iz toga.


DAJMO SEBI ŠANSU ZA NOVI POČETAK - VERUJMO U NAJBOLJE U NAMA


Kako bi naša zemlja Srbija izgledala kada bi više nas delilo ideale nečeg boljeg od ovog što nam se, kao ovcama, nudi?

Lično, sumnjam da će biti zaista značajan broj nevažećih listića, ali igra koja se igra 6.maja ipak zaslužuje pokušaj. Ja znam šta ću da uradim sa svojim listićem, a nadam se da ćete i vi da malo dublje razmislite, van dnevno-političkih razloga,  o tome šta zaista taj listić znači.


Sunday, April 29, 2012

Beograd mon amour 63





















Bolnica za ginekologiju i akušerstvo "Dr Dragiša Mišović"
Bulevar kneza Aleksandra Karađorđevića

Sunday, April 22, 2012

Friday, April 20, 2012

Tuesday, April 17, 2012

Karneval - Movies, na radio talasima - Gistro FM, Radio B92


Car Skoča je baš lepo nahvalio 
Movies album i pustio je 2 pesme 
sa njega na ovoj sjajnoj plejlisti.
 
Ukoliko želite da preslušate 
Gistro FM radio šou
link je ovde.






Tindersticks – Come Inside / The Something Rain / lucky dog/city slang 2012
Patrick Watson – Lighthouse / Adventures in Your Own Backyard / domino 2012
Patrick Watson – Into Giants / Adventures in Your Own Backyard / domino 2012
Lightships – Every Blossom / Electric Cables / geographic 2012
Spiritualized – Too Late / Sweet Heart, Sweet Light / fat possum 2012
Spiritualized – Little Girl / Sweet Heart, Sweet Light / fat possum 2012
Here We Go Magic – How Do I Know / A Different Ship / secretly canadian 2012
Peasant – Girls / Bound for Glory / schnitzel 2012
Peasant – Don’t Let Me Down / Bound for Glory / schnitzel 2012
Thom Hell – As Long As / Suddenly Past / voices of wonder 2012
Dictaphone – Manami / Poems from a Rooftop / sonic pieces 2012
Dictaphone – Maelbeek / Poems from a Rooftop / sonic pieces 2012
Islet – This Fortune / Illuminated People / shape 2012
Sugarman 3 – Rudy’s Intervention / What the World Needs Now / daptone 2012
Sugarman 3 – What the World Needs Now / What the World Needs Now / daptone 2012
Chip Taylor & The New Ukrainians – New Things / Fuck All the Perfect People / trainwreck 2012
Mark Lanegan & Isobel Campbell – The Breaking Hands / VA: The Jeffrey Lee Pierce Sessions Project - The Journey is Long / glitterhouse 2012
Gareth Dickson – Nunca Jamas / Quite A Way Away / 12k 2012
Karneval – Dvoje / Movies / unreleased 2012
Karneval – Vuk samotnjak / Movies / unreleased 2012
Endangered Blood – Rare / Endangered Blood / skirl 2011
Trembling Bells & Bonnie 'Prince' Billy - I Made a Date (With an Open Vein) / The Marble Downs / honest john’s records 2012
Sucré – When We Were Young / A Minor Bird / eisley 2012
Lotus Plaza – Monolights / Spooky Action at a Distance / kranky 2012

GISTRO HEAVY ROTATION: Spiritualized – Sweet Heart, Sweet Light (fat possum)


Monday, April 16, 2012

Sunday, April 15, 2012

Saturday, April 14, 2012

The Devils (1971)

Isus je umro zbog svih naših grehova, a Ken Rasel je shvatio da njegova golgota nije postala samo simbol svetoga duha već scenario po kome će se odvijati sva buduća stradanja onih najboljih među nama koji teže slobodi i lepoti. Remek delo genijalnog uma je zadesila ista (filmska) sudbina teme koju obrađuje. Zabrane, pretnje, cenzura, zlobne kritike. Yeah, just like Jesus.

Ken Rasel će sigurno imati režisersku stolicu sa svojim imenom u probranom krugu filmskog Olimpa. Savage Messiah (1972), Mahler (1974), Tommy (1975), Lisztomania (1975), Altered States (1980), The Lair of the White Worm (1988)...Ovaj genijalan dvodecenijski niz počinje sa najverovatnije njegovim najboljim delom i krunom celokupne njegove karijere - The Devils (1971). 

Već od prvih uvodnih kadrova u kojima upoznajemo oportunistu kardinala Rišeljea koji sa dosadom posmatra dekadentnu plesnu tačku Luja XIII, koji izgleda kao transvestit, jasno vam je da je u pitanju "something completely different". Rišelje se nameračio da crkva (a crkva to sam ja, kardinal) preuzme u svoje ruke pola, ako ne i veći deo vlasti u celoj Francuskoj, jer se Lui Lui više zanima za konceptualnu umetnost nego za vladavinu narodom. Rišelje polako stavlja sve gradove pod svoju purpurnu odoru, uz izuzetak ozidanog Ludona čiji je guverner preminuo ostavljajući vlast u amanet harizmatičnom svešteniku Urbanu Grandijeu u neponovljivoj ulozi maestralnog Olivera Rida. Grandijea upoznajemo kao hedonistu koji dane provodi u iskušavanju grešnica koje mu se bukvalno bacaju pred kitu. Narcisoidan, vešt na jeziku (u svakom smislu) i državnički inteligentan, on pokušava da građane Ludona nadahne osećajem slobode i nezavisnosti u turbulentnim vremenima kada kuga brže puni grobnice od katoličkog nabijanja protestanata na točkove. Rišelje koristi Grandijeovu seksualnu neobuzdanost kao glavni adut za spletku kojom će ga dovesti pred inkvizitorski sud, a Grandije doživljava sopstvenu transformaciju ličnosti kroz proces borbe za slobodu svojih sugrađana. 

Zasnovan na istinitim istorijskim događanjima, The Devils kao svaki briljantan film nadilazi istorijske okvire obrađujući niz religijskih/filozofskih pitanja koja zadiru u srž naše kulture i zapadne civilizacije. Isus se nameće kao glavna referenca za našeg glavnog junaka jer Grandije preuzima ulogu Mesije koji će se na kraju pakleno žrtvovati zarad ideala ljubavi i slobode. Kroz halucinantna snoviđenja grbave, neurotične sestre Žane (sjajna Vanesa Redgrejv) koja je seksualno opsednuta Grandijeom, Rasel sugeriše niz prizora u kojima on odigrava Isusove scene (hodanje na vodi, raspeće). Ove scene su perfektno vizuelno snimljene i nabijene su arhetipskom energijom mističnog početka savremenog hrišćanstva. 

Seksualna represija i sputavanje putenog pod pritiscima religijskog, dogmatičnog konzervativizma je očigledno još jedna od tema koju je Rasel želeo da obradi. Neurotične sestre opsednute seksom, Grandije koji ne može da se zasiti ženskog tela, niz scena raskalašnog odavanja potisnutim strastima su na kraju koštale Rasela cenzure, crkvenih zabrana (njemu i glavnim glumcima je čak bio zabranjen ulazak u Italiju u periodu od 3 godine) i puritanskog osuđivanja. Inteligencija kojom Rasel snima niz opscenih scena (od kojih su 2 najpoznatije* isečene iz filma i do dana današnjeg Warner Bros ne namerava da ih vrati nazad u neki director's cut dvd) se ogleda u sukobljavanju telesnog sa intelektualnim. Svi negativni likovi su prikazani kao pragmatični, stegnuti, lišeni uživanja u putenim strastima. Namerno insistirajući na Grandijeovom hedonizmu Rasel zapravo sugeriše da bi uvek trebalo da se prvo plašimo onih koji svoju nemoć za postizanjem životnih užitaka transformišu u osvetu prema svetu i ljudima,  podstaknuti svojom isfrustriranošću. Kako da voliš život ako ne znaš da uživaš u strastima koje ti on pruža? Kako da voliš slobodu ako nisi sam slobodan?


Religija kao sredstvo politike, ali i kao sredstvo unutrašnjeg preporoda je treća glavna tema filma. Paralelno razvijajući priču o kardinalu Rišeljeu željnom vlasti uz niz krvavih prizora učinjenih u ime katoličke dominacije Rasel kroz priču o duhovnoj transformaciji Grandijea pokazuje gde zapravo leži pravi smisao religioznosti. Isus je, takođe, sinonim za ljubav, a Grandijeovo seme transformacije upravo kreće iz ljudske ljubavi, a ne crkvene doktrine. Živeći kao razvratnik sakriven ispod svešteničkog plašta u momentu kada se zaljubljuje u nežnu Madelin on se menja u čoveka čiji život dobija viši smisao. Scena u kojoj Grandije obavlja sopstveno tajno venčanje sa Madelin je jedna od najromantičnijih u istoriji filma. Ljubav koja ga oplemenjuje donosi i snagu koja će mu trajati do samog kraja, do mučenja i gorenja na lomači. Stajući na Isusov put ljubavi on na kraju doživljava i njegovu sudbinu. Žrtvujući sebe zarad viših ideala, on svesno pristaje na sopstvenu golgotu jer ukoliko bi izdao ljubav u koju sada veruje nada za ostale koji nemaju njegovu snagu ne bi postojala. U trenutku njegove smrti, zidine Ludona se ruše aktivirane eksplozijama Rišeljeovih namesnika i sloboda prestaje da postoji za njegove građane koji su pasivno posmatrali Grandijeovu pogibiju ne shvatajući ozbiljno njegove poslednje reči upućene njima da za slobodu moraju da se bore.

Pored vrhunskog režiserskog umeća koje isijava snagom neukrotive Raselove ličnosti, The Devils je genijalno vizuelno remek delo sa, po mom mišljenju, jednom od najboljih scenografija ikad urađenih. Rasel je hteo da izbegne kliše istorijskih filmova i zbog toga je angažovao legendarnog britanskog umetnika Dereka Džermana koji je koristio ostatke scenografije iz Fritz Langovog Metropolisa, nadograđujući ih upečatljivim monumentalnim modernim setovima koji filmu daju atmosferu jedinstvenog univerzuma. Scenografija i podjednako sjajni kostimi igraju značajnu ulogu u filmu, na čudno neobjašnjiv način  postavljajući dramu filma na univerzalniji nivo van samog istorijskog trenutka, ali u isto vreme i ne odskačući preterano od njega.




Oliver Rid je tvrdio da mu je uloga Grandijea vrhunac karijere, a ja samo mogu da se složim sa njim. Rasel kaže da je Rid bio ekscentričan tip i da je tokom snimanja insistirao od njega da ga zove Isus, što je ovaj i radio. Vanesa Redgrejv je odlična u prikazu seksualno isfrustrirane i deformisane grbom sestre Žane koja će na kraju biti glavna karika u montiranom inkvizitorskom procesu protiv Grandijea, a podjednako je sjajan i ostatak upečatljivog glumačkog ansambla.

Samim nazivom filma The Devils Rasel je, na kraju (ili već na samom početku) sugerisao da su Đavoli uvek tamo gde se najmanje i očekuju - kod onih koji se kriju ispod plašta moralne pravednosti i viših interesa. U ovom konkretnom istorijskom slučaju tj. filmu u samoj crkvenoj instituciji. Snimljen 1971. ovaj master pis i danas deluje aktuelno, zar ne?

* Prva izbačena scena koju je pitanje da li ćemo ikad videti je isečena iz dela koji prikazuje orgijanje pomahnitalih sestara unutar crkve (traje 2ipo minuta i trebalo bi da eksplicitno prikazuje fetišizirani sex sa Isusovim kipom - u verziji koju sam ja gledao sestre leže na raspelu ali ništa više od toga se ne vidi), a druga izbačena scena se nalazila na kraju filma i prikazuje kako sestra Žana masturbira sa, nagorelom od lomače, Grandijeovom kosti.


Friday, April 13, 2012

Tuesday, April 10, 2012

Monday, April 9, 2012

Sunday, April 8, 2012

Friday, April 6, 2012

Wednesday, April 4, 2012

KARNEVAL MOVIES SPECIJAL - MOĆ VEŠTICA


Filmovi su tu. Snovi unutar njih. Lepota je samo za one koji mogu da je vide.

Počastvovan sam što je Slobodan Vujanović odlučio da u Moći veštica napravi dvosatni specijal povodom premijere albuma MOVIES.

Čuli ste me juče. To sam ja. Nema laži nema prevare. Potpuno suprotno od predizborne kampanje.

Jučerašnja emisija sa listom pesama nalazi se na MMG blogu.




Ukoliko niste vrteli filmsku traku sa nama lajv, klik na ovaj link omogućiće vam naknadno projektovanje.

Monday, April 2, 2012

Mega kosmička premijera : KARNEVAL - MOVIES

UTORAK  3. APRIL 
22h-00h, Radio B92
MOĆ VEŠTICA










































Domaćin Slobodan Vujanović me je pozvao da u ulozi Super operatera prezentujem audio filmove sa novog albuma Karnevala - MOVIES. 

Prvi poljubac se jedino pamti.

Imam osećaj da će se razgovor otrgnuti kontroli.

p.s. da li treba da napominjem da iza ove naslovne strane omota stoji genijalni Direktor fotografije - Katarina Nikolić a.k.a. Blurred?

Sunday, April 1, 2012

Beograd mon amour 59



















Stepenište Savskog mosta sa Novobeogradske strane

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci