Friday, October 22, 2010

Grimes - "Halfaxa" (2010)

Sedeli su na žutom lišću ispod debelog stabla kestena. Nakon niza kišnih dana sunce je konačno osušilo jesenju vlagu. Mokra crna njuška je gurala ruku u kojoj je bila loptica. Gužva se čula u daljini u vidu muljavog fidbeka.Dan je bio na svom vrhuncu. Minuti su tekli zlatnim kvalitetom polako crpeći stvoreni vakum mira unutar turbina gradskog života.

Čini mi se da će muzička 2010-ta da bude prilično slaba u odnosu na 2009-tu. Kad pogledam unazad jedino izdanje koje me je podstaklo da napišem nešto o njemu je "Hidden" - These New Puritans. Repeticija je postala osnovno muzičko sredstvo. Savremena kultura počinje da liči na recycle bin koji samostalno kombinuje kvalitetne otpatke prošlosti ne bi li ih vratio nazad u nekoj varijanti oživljenih leševa.

Claire Boucher je uspela da me uvuče u svoj "r
ecycle" osećaj. Njen lo-fi Grimes projekat iznedrio je niz ugodnih asocijacija na velikane prošlosti (Kate Bush, New Order, Dead Can Dance, Cocteau Twins, Kraftwerk, The Knife, Joy Division...) koji su prisutni u vidu detalja koje Claire kombinuje u maniru boljih kustosa savremene umetnosti. Nalik konceptualnoj Laurie Anderson samo okrenutoj ka dream popu.

Halfaxa je "pure pleasure". Elektronski minimalne matrice pulsiraju u vidu jednostavnih meditativnih ritmova ostavljajući prostor ambijentalnim sint temama da plutaju u nedefinisanoj pozadini rasprostirući mistični tepih za neodoljive glasove. Kate Bush je dobila muzičku ćeru koja zna da efektno manipuliše glasom/glasovima stvarajući predivne vokalne slojeve nalik žuto-narančasto-crvenim jesenjim prelivima lišća naslaganih ispod stabala. Za razliku od "mame" Kate koja je oduvek težila kompleksnoj muzičkoj strukturi (bogati aranžmani, niz različitih instrumenata, perfekcija izvođenja) Claire je nalik usamljenoj i neshvaćenoj ćerci koja je popadala par razreda u srednjoj školi jer joj je bilo draže da svoje vreme provodi za jeftinim casio sintom u pokušaju stvaranja sopstvene/introvertne muzičke bajke.

Nalik muzičkom kolekcionaru koji je zaljubljen u svoje ploče (overite majicu koju nosi na fotografiji) ona brižljivo neguje svoje uzore: plesni ritmovi pripadaju New Orderovskoj soft pop filozofiji; bas motivi veoma često skreću u pravcu Joy Divison jednostavne nadrndane ritam škole; plutajući tepisi iz pozadine harmonijski vuku na Cocteau Twins/Dead Can Dance pasaže; vokalne stilske figure neodoljivo podsećaju na Kate Bush, uz daleke odjeke Bjork ili Elizabeth Frazer; progresivniji elektronski detalji u vidu minijaturnih sint tema i ritmičkih ukrasa asociraju na The Knife,Burial, Depeche Mode...

Lepota ove ploče dolazi iz osećaja svežine kojom se kombinuju svi ovi elementi da bi na kraju stvorili intimnu atmosferu koja vas obgrljuje Clairenim pozivom na daydreaming.
Muzička forma (strofa, refren, solo delovi) je razbijena zarad intenzivnijeg doživljaja atmosfere, ali za razliku od mnogobrojnih konceptualnih umetnika Claire ima osećaj i ljubav prema pop izrazu te su sva aranžmanska "gubljena" melodična i zavodljiva. Ovo je jedan od "repeat" albuma koji se tečno preliva iz pesme u pesmu, stvarajući iluziju kontinuirane melodije koja spontano pluta prostorom istražujući niz sopstveno proizvedenih fidbekova.



Slušajući ovaj album setićete se popodnevnih bežanja iz škole, usamljenih lutanja po zabačenim dvorištima, prvih uzbudljivih filmova i prvih krš cigara koje ste popušili. "Halfaxa" je obojila ovu jesen.

1 comment:

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci