Wednesday, June 17, 2009

Tko ne voli slavuje...ima neki ozbiljan problem

Da li bi ste očekivali da jedan od najboljih pop albuma moderne muzike dolazi iz pravca Senegala? Verovatno bi prvo pomislili na Englesku, možda i Ameriku, pa onda bi prošarali po severu Evrope, pala bi vam na pamet i Italija, ali Senegal?Youssou N'Dour je pravo muzičko blago savremene muzike, ceo jedan bogat i kompleksan zvučni svet smešten u okvire pop forme.

Dugo mi je trebalo da prevaziđem sopstvene predrasude proistekle iz mladalačkih buntovnih dana kad sam samo priznavao oštre beskompromisne pank/new wave bendove, gitarski melanholične engleske bendove, progresivne elektronske projekte iz osamdesetih i sijaset drugih anderground atrakcija. Muzika stvarno poseduje širinu, mnogo veću nego što naš skučeni, snobovski istrenirani mozak može da shvati. Na svu sreću,tokom odrastanja, uspeo sam da se oslobodim svojih audio okova i da bez predrasuda uplovim i u neke druge, ne baš tako gradski/fensi popularne žanrove.Mnogim alternativno nastrojenim prijateljima nisam mogao da objasnim zašto slušam tog raspevanog crnca sa tim afričkim ritmovima i šarenim haljinama...nisu mogli da shvate da osećam potpunu čistoću, iskrenost i ljubav u njegovoj muzici, mnogo veću nego što pokazuje gomila anglo-saksonskih snobovskih bendova (inače,skoro sam saznao da David Lynch takođe deli moju naklonost prema Youssou...pa vi vidite).

Youssou je već od detinjstva pokazivao neverovatan muzički dar. Već sa 12 godina je pevao po uličnim Dakarskim trgovima fascinirajući publiku svojim predivnim glasom. Sa 20.godina, 1979-e oformio je vrhunsku grupu Senegalskih muzičara pod nazivom "The Super Etoile" koji do danas sviraju sa njim, više u formi porodice prerastajući okvire standardnog pratećeg benda. Youssou svoj muzički talenat širi i na komponovanje, aranžiranje i muzičku produkciju čime zasluženo dobija epitet najboljeg muzičara sa Afričkog kontinenta, skrećući sve više pažnju ostatka sveta koji ga proglašava za jednog od najkompletnijih i najkvalitetnijih savremenih svetskih muzičkih autora.

Probijajući se prvo na Francuskom tržištu (logično, obzirom na kolonijalne veze) njegov predivan glas (lepe mu nadimak "Slavuj iz Senegala") veoma brzo privlači pažnju i ostatka Evrope, pa na kraju i ostatka sveta. Fascinacija njegovim glasom često skreće pažnju sa kompleksne i predivno aranžirane muzike koja bi mogla da predstavlja ultimativnu školsku lekciju za većinu popularnih pop izvođača. Kad slušate njegove albume, odjednom vam većina ostale pop muzike postaje neverovatno siromašna.


Zbog čega se Youssou, pored svog neosporno divnog glasa, izdvojio iz ostatka afro priče? Nastavljajući pop tradiciju starijeg Mory Kante-a, Youssou se ne plaši kombinovanja zapadnih uticaja sa sopstvenim korenima, ali to radi na način koji muzički donosi novu vrstu izraza i forme. Pritom, ne upada u zamku lošeg miksovanja baba i žaba, već koristi celokupnu svetsku muzičku istoriju kao inspiraciju za uspešno demonstriranje svog kreativnog dara, bežeći iz okvira etno priče i stvarajući savremenu pop muziku koristeći pametno sve postojeće muzičke elemente: moderne zvukove klavijatura, zapadne ritam mašine, senegalske i afričke akustične instrumente i perkusije - miksujući ih i producirajući na zavidnom svetskom nivou. Youssou je opasno dobar muzički producent, pogotovo uzimajući u obzir (ako mi verujete na reč) da produciranje i oblikovanje zvuka ovako kompleksne i diferentne strukture uz obilje raznoraznih različitih akustično/električnih instrumenata zahteva vrhunski dobrog poznavaoca zvučne produkcije - a Youssou to sigurno jeste.

Po sopstvenim rečima, on se naslanja na tradiciju senegalske muzike poznatu pod nazivom "mbalax"*- za istraživače na kraju teksta sledi opis u fusnoti (inače to je reč iz Wolof jezika na kojem Youssou originalno i peva), ali je takođe od detinjstva bio i pod uticajem zapadne muzike:Jimi Hendrix, Carlos Santana, James Brown uz celokupan Američki jazz, soul i rock muziku defilovali su po glavnom, kosmopolitski nastrojenem gradu Senegala - Dakaru, i na taj način se duboko usadili i u mladog Youssou-na.

Youssou je sarađivao sa dosta zapadnih muzičara, od kojih vam je sigurno napoznatija saradnja sa Neneh Cherry u interplanetarnom hitu "7 Seconds" i u više navrata sa Peter Gabrielom koji je oduvek bio fasciniran muzičarima sa drugih kontinenata, često neuspešno pokušavajući da uradi ono u čemu je Youssou uvek uspevao - u mešanju različitih kontinentalno-muzičkih formi.




Album koji će vam na najbolji mogući način dočarati temu ove priče je "Joko"(The Link a.k.a. From Village To Town) iz 2000-te godine (inače prvi njegov album izdat od strane američkog izdavača, i to legendarne etikete "Nonesuch"). Mnogi svetski kritičari smatraju da je ovo jedan od najboljih njegovih albuma, a i ja bi se složio sa njima. Pritom, sledi nam leto i odmor, a ovaj album je jedan od najboljih koje možete slušati dok pijuckate hladna pića u debeloj hladovini, relaksirani od svakodnevnog stresa, pogleda uprtog u more koje isceljuje sve nakupljene jednogodišnje gradske ožiljke. Youssou će doprineti letnjem emocionalnom isceljenju.

Već od prve, uvodne numere "Wiri wiri" Youssou vas hipnotički uvodi u svoj neodoljivi "b
lend" modernog pop zvuka sa melodijski prefinjenim aranžmanima koji sinkopirano pulsiraju u prelivima senegalskih boja. Johny $ na akustičnoj gitari daje primer kako sjajan muzičar može da pruži jednostavne i efektne teme koje se sa lakoćom podvlače pod ekspresivan emotivan Youssou-nov glas. Album nastavlja sa ultimativnim pop tempom - "Birima" (pogledajte spot) je prava punokrvna pop pesma u svojoj čistoj formi -u bogato i pametno smišljenim aranžmanima: muzički savršeno ritmičke sinkopirane gitare, perkusije koje su neprimetno inkorporirane u moderan pop/hip hop ritam sa afro detaljima, plutajuće klavijature koje boje celu pozadinu, melodičan i raskošan glas uz neverovatno dobre prateće vokale...pop hitovi na prvu loptu, bogatstvo melodija koje Youssou-novim vrhunskim kreativnim darom dišu svo vreme u istom pulsu efektno praveći muzičku matricu za njegove vokalne bravure.

Youssou ne pravi klasično vesele pop pesme, on adekvatno usložnjava emocionalnu atmosferu albuma, često levitirajući ka melanholiji, pogotovu u pesmama "Yama" i "She Doesn't Need To Fall", osvrćući se na socijalne probleme u svom okruženju. Međutim, on ne propoveda apatiju i običnu socijalnu kritiku, već prilazi temama sa ljudske, intimne strane ostavljujući uvek otvorena vrata za podršku, razumevanje i optimizam.

Youssou-nov "Joko" je bogat, kompleksan pop album, koji ima dovoljno muzičkih/emotivnih slojeva za nečiju celokupnu višegodišnju uspešnu karijeru. Naizgled pitak i jednostavan, on sadrži dubinsku slojevitost koja vas nagoni da iznova i jako često slušate ovu ploču, stalno pronalazeći u njoj male skrivene dragulje. "Joko" je bezvremen album koji postaje retko čuva
ni deo vaše audio kolekcije za koji znate da će biti slušan tokom mnogih godina bez osećaja prolaznosti i dosade, što je čest slučaj sa pop albumima.

Pored svog raskošnog muzičkog talenta, Youssou je i inteligentan, saosećajan i skroman čovek. Svoju popularnost i ogromnu količinu novca koje je zaradio usmerio je ka promovisanju i pomaganju mladih senegalskih umetnika i oplemenjivanju svoje rodne sredine. Da li mi imamo neki sličan primer u našoj zemlji? Pustiću samog Youssou-na da završi ovaj tekst:
"I have my opinions in regards to Senegalese politics, I live there and I see what happens every day. But, I am passionate about music. I'm much more useful with my music. Politics does not interest me-it's not my thing. It's not only in government that one can serve his country. I consider what I do to be service to the country. I give back to my country what it gave to me".







*mbalax - developed as a blend of the country's traditional griot percussion and praise-singing with the Afro-Cuban arrangements and flavors which made “the return trip” from the Caribbean to West Africa in the 1940s, 1950s and 1960s and have flourished in West Africa ever since. Beginning in the mid-1970s the resulting mix was modernized with a gloss of more complex indigenous Senegalese dance rhythms, roomy and melodic guitar and saxophone solos, chattering talking-drum soliloquies and, on occasion, Sufi-inspired Muslim religious chant. This created a new music which was at turns nostalgic, restrained and stately, or celebratory, explosively syncopated and indescribably funky.





4 comments:

  1. za njihanje
    u haljini
    i klompama
    pod velikim
    šeširom

    ReplyDelete
  2. u pocepanoj majici
    i bos
    sa mirisom
    lavande i
    borova

    ReplyDelete
  3. Amarkord (secam se)...Atina,pre 15 godina, hostel 'Anabel',blejanje za sankom koji je drzao tip iz Beograda...Non-stop se slusala radio stanica Rock FM, (nesto kao City radio kod nas), i '7 seconds' je tada bila hit...I mnogo mi je prijala ta stvar,mislim da su je pustali svaki dan...
    Kul je taj tip, i lep ti je tekst... :)
    Bata

    ReplyDelete
  4. bato,

    lep je i tvoj komentar...drago mi je da si ga ostavio kao dopunu tekstu...jusun je stvarno kul tip, a senegal zvuči primamljivo za jednu turističku avanturu, samo da nam se ostvari del boy san: "this time next year we'll be millionaires!"

    ReplyDelete

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci