Friday, February 26, 2016

Smrt političkim partijama ili Početak jedne Utopije

Izbori koji se približavaju ne donose ništa novo. Isto korumpirano smeće, oličeno u mafijaškim organizacijama pod pseudonimom "političkih partija". Najgora ekipa ove zemlje na najvišim pozicijima. A kada progutaš govno koje ti stoji u grlu jer si se naterao (iz izveštačene i isforsirane atmosfere "sudbonosne drame" izbora) da izađeš i zaokružiš neko govno, ne osećaš se uopšte da bilo šta odlučuješ o sopstvenoj sudbini. Naravno da ne odlučuješ jer partije prave svoje dogovore nakon izbora u kojima uopšte, ali baš ni malo, ne uzimaju u obzir svoje birače niti obećanja koja su data u predizbornim fantazmagorijama. A svi znamo da tu nema bilo kakvih ideja osim jedne jedine - kako će se podeliti uloge u političkom svingeraju u kontestu rukovođenja bordelskom kasom, a za nas je uvek predviđen podrumski nivo specijalizovan za bukkake fetiš.

Da li ću da izađem na izbore? Možda, ako budem ponovo dobio želju da crtam kera kako kenja po listiću. 



Kada bih izašao na izbore? Kada bi počela da se ostvaruje jedna Utopija koju zamišljam u svojoj glavi, a nekako imam osećaj da je to ONAJ san koji svi mi, zdravog duha, sanjamo. Na ovaj ili onaj način.

Zamišljajte sa mnom. Na ovaj način.

Pojavljuje se grupa ljudi, grupa prijatelja...niotkuda. Neobični ljudi u iskvarenom sistemu. Nikada nisu bili ni u jednoj partiji, nikada nisu nikome otimali, nikada nisu gazili preko drugih da bi se dočepali neke funkcije.
Pojavljuju se i osnivaju partiju koja se zove "Revolucija". Partiju koja ima samo jedan cilj, nakon kojeg će da se rasformira u početnu grupu prijatelja, komšija, ljudi koji rade pošteno svoje poslove u nepoštenoj državi. Partiju koja će na kraju da ukine samu sebe.

Revolucija, kao partija, kao što smo rekli ima samo jedan cilj. Ako Revolucija pobedi na izborima, njen zadatak bi bio da ukine Skupštinu i poslanike. U suštini, da ukine sistem političkih partija.

Kome je, danas, u eri modernih, ultra-brzih komunikacija, potreban posrednik između mišljenja, odlučivanja i države? Kome je danas, jebeno, potreban politički predstavnik koji je nekvalifikovan za sektore kojima želi da se bavi, osim ako ne mislimo da pripadnost mafijaškom partijskom klanu opravdava svaku nekompetentnost.

Zamislite državu bez političkih partija. Zamislite državu bez Skupštine i obesnih poslanika i višemesečnih oralnih natezanja oko zakona, kvoruma i prebijanja dugova. Ja kada to zamišljam, osećam neverovatnu lakoću. Vidim sliku tipa potočić, drvo, sunce. Vidim sve nas sa osmesima na licu.

Kome je potreban politički predstavnik danas? Meni nije. Nama nije.

Zamišljajte dalje sa mnom.

Svaki punoletan građanin zemlje dobija svoj internet kod i određeni broj kredita za tekuću godinu. Recimo da ih je npr. 50. U ministarstvima više nema političkih partija. Ministarstva se koncipiraju na osnovu koncezusa ljudi iz struke. Struka (Fakulteti, Instituti, Privreda...) predlaže i bira najkompetentnije ljude za određene sektore. Nema kandidovanja i konkursa. Uvodi se radna obaveza, bratori. Ako te struka predloži da budeš na čelu ministarstva, ne možeš da kažeš ne. Osim ako imaš žešće dobar izgovor. Najkompetentniji ljudi iz struke se okupljaju na zajedničkim radnim sastancima i formiraju predloge zakona za svoju oblast. Oni su ti koji najbolje znaju svoju oblast i oni su ti koji imaju najveće pravo i odgovornost da je urede na način koji je najbolji. Ne postoje više političke partije i politički uticaji. Kada se predlog ili predlozi zakona usaglase, tim za medije uobličava prezentaciju koja je razumljiva svakom iole inteligentnom građaninu. Ko je zainteresovan za taj zakon, on preko interneta glasa za njega ili protiv njega, ulažući deo ili možda ceo iznos svojih godišnjih kredita.

Možda poljoprivrednik neće glasati za zakone iz sfere medija npr, ali će zato suljnuti svih svojih 50 kredita tamo gde mu je najvažnije, u zakon o poljoprivredi. Koga ne interesuje, ne treba ni da glasa. 

Zamišljate tu brzinu i odsustvo korupcije? Ja se sladim u tom zamišljanju. 

Dobar dan, dragi sunarodnici! Pred vama, na sajtu Utopije Srbije, nalaze se predlozi Novog zakona o Javnim nabavkama. Imate dve nedelje da ih pročitate i nakon toga da glasate za zakone ili da ne glasate. Ako vas interesuje ili ne interesuje. Tokom večeri i jutra program će sabrati vaše kredite i oni će biti objavljeni na sajtu kao pravna verifikacija odluke o postojećem predlogu zakona. 
Nakon dve nedelje...
Program pokazuje da drugi predlog zakona ima največi broj vaših uloženih kredita. Samim tim, drugi predlog zakona postaje važeći zakon. ČAo, do vidženja! 

A gde su dnevnice za poslanike, gde je ono silno vreme između poslaničkih klupa, gde su ona silna spavanja u klupama, zamišljeni izrazi lica sa prstom u nosu, nameštanja Miki i Žiki da bi razvili svoj monopol?

Bratori, prohujalo sa vihorom. To je prošlost, to je teg kojeg smo skinuli, to je sada fusnota o ljudskoj nesposobnosti da decenijama uvede pravu demokratiju.To je sada već smrad kojeg smo uklonili iz naših života.

Diplomate se više ne angažuju za fisting prvake političkih partija, već se školuju za stručno obavljanje državnih poslova. Fakultet političkih nauka, nakon svake diplomirane tj. masterizovane generacije izbacuje svoj predlog najuspešnijih studenata koji prvi dobijaju šansu da dobiju adekvatna mesta u državnoj službi. Jebiga, oprostite mi ako sam lud, ali meni sve ovo deluje toliko prirodno, logično i tečno, u odnosu na katastrofalno odsustvo logike, cilja i dobrih namera u okvirima političke mafije.

Oko političkog pravca zemlje tj. bolje rečeno vizije kretanja u budućnosti, vodi se jednogodišnja javna rasprava o svim ponuđenim konceptima, a na kraju godine svi direktno glasamo za konkretne petogodišnje planove i strategije. Svi koji žele da glasaju. Lepota ovog utopijskog sistema leži i u činjenici da neko ko ne koristi svoje kredite jer je nezainteresovan, lenj, pasivan, odsutan i ne bi trebalo da odlučuje o svima nama, a njegovo odsustvo iz odlučivanja ne znači presipanje njegovih kredita nekom drugom.

Nema procenata, nema naknadne distribucije glasova. Direktni krediti, u sumi sumarum. Za prvi predlog 20 miliona kredita, za drugi 10 miliona kredita. Prodato. 

Koncept sistema bez učešća političkih partija, bez ikakve potrebe za političkim partijama. To je tema budućnosti, to je tema koja otvara prozore ka novim horizontima. Na ovaj ili , možda, neki drugi način.

...

Kada bi mnogi pametniji ljudi od mene, znali da nastave sa razrađivanjem ove Utopije, osmišljavajući sve praktične mehanizme koji bi mogli da zamene političko-partijski-burazerski sistem, možda bi prava Revolucija mogla i da se desi.

Dotle, odgovor na temu izaći ili ne izaći na ovakve izbore je kao ona igra šta bi pre: Da pojedeš svoje govno ili da popiješ tuđu pišoru? Ja bih da preskočim. Niti mi se jede svoje govno niti mi se pije tuđa mokraća. Ionako će me ponovo naterati da uradim obe stvari, ako želim da nekako preživim. Ne moram baš i sam da im dam legitimnost da me i dalje analno renderuju.

No comments:

Post a Comment

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci