Sunday, April 17, 2011

Filmska mistik trojka u ključu starih majstora

70-te i 80-te su poslednje velike dekade relevantnog i kvalitetnog main stream filma. Zamoren tonama beznačajnih novih gluposti, odlučio sam da svoje vreme spucam u nešto što daje smisao "izgubljenom ekranskom vremenu". Dakle, divni filmovi koje sam propustio da ranije gledam, a ulepšali su mi vikend su:

De Vierde Man (1983), Paul
Verhoeven

Ah, Paule, što nisi ostao u Holandiji? Art religiozni triler koji pršti od seksualnog naboja i gusto tkane opijajuće atmosfere. Biseksualni pisac alkos (u perfektnom izvođenju Jeroen Krabbe-a) upada u mrežu crne udovice (koja je plavuša) zbog telesne požude koju oseća prema njenom muškom ljubavniku. Religiozne halucinacije počinju da ga preplavljuje u vidu zlokobnih predviđanja, a bogata i čudna nova ljubavnica je puna tajni. Verhoeven se poigrava religioznim konceptima stavljajujući ih u paganske, sektaške okvire. Vispren scenario (Gerard Neve po sopstvenoj knjizi), upečatljiva režija, moćna fotografija i uzbudljiva gluma su kao sočna jabuka koja mami na ugriz. Pisofartindihaus sa sve likovima koji su uverljivo telesni i zabavni. Hičkok sreće Bergmana u Verhoevenovim diskretnim omažima. Uzbudljivo. Raskošno. Intrigantno.




 



The Last Wave (1977), Peter Weir

Do sada me je mimoila
zio ovaj Weirov biser sa kraja 70-tih. Očigledna preokupiranost mističnim aspektom prirode i njenim skrivenim duhovnim porukama se nastavila i nakon snimanja poznatijeg Picnic at Hanging Rock-a iz 1975. Weir ima redak talenat da na strejt način snima filmove koji su preplavljeni metafizičkim značenjima. Mlađani Richard Chamberlain je korporativni advokat koji ima neobjašnjive crne snove. Sticajem okolnosti koje su sudbinski determinisane počinje da se pro bono bavi slučajem Aboridžina koji su optuženi za prouzrokovanje teško objašnjive smrti svog sunarodnika. Čudna veza između njega i njih se manifestuje kroz zajedničke snove koji polako razotkrivaju nadolazeću apokalipsu. Weir pokazuje svoje majstorstvo u snimanju niza detalja koji daju životnu uverljivost šamanskoj scenarističkoj osnovi. Ovo je vrsta filma gde nema žurenja i agresivnih sečenja kadrova. Oblačna zlosutna atmosfera se zgušnjava protokom vremena, a jezovitost je hladna i precizna. Likovi aboridžina su izuzetno upečatljivi, a matori koji glumi Čarlija, njihovog šamana, deluje vrlo zajebano. Kada gospodin čovek snima film onda on ovako izgleda. Predivna vizuelizacija, bogata atmosfera, sjajno rukovođenje tempom, suptilan osećaj za detalje i beskompromisan kraj. Šta više poželeti od filma koji po žanru spada u mistični triler? 


The Abominable Dr. Phibes (1971), Robert Fuest

Šik klasik kemp sti
lizacije i engleskog crnog humora. Vincent Price u jednoj od svojih najboljih uloga kao Dr. Phibes koji se na bizaran religijski način sveti lekarima koje smatra odgovornim za smrt svoje žene. Šarmantan, iščašeno hermetičan i udobno neopterećujuć scenski spektakl. Posebnu draž daje specijalno komponovana muzika Basil Kirchin-a koja obavija film sa svih strana doprinoseći građenju bogate atmosfere koja odiše dobrim ukusom. Zar ne želite da vidite i slušate mehanički orkestar koji skladno svira romantične šlagere dok se Vinsent zanosno ljulja u crnoj pelerini sa kapuljačom planirajući ubacivanje pacova u sportski avion jedne od svojih 9 žrtava? Ili da vidite kako izgleda ubistvo putem fenomenalne žablje maske?


Beograd mon amour 17

Daničereva

Friday, April 15, 2011

Wednesday, April 13, 2011

meditacija / OdRd

Care, care, gospodare, koliko ima sati?

Sunday, April 10, 2011

Fractals - recenzija u Nocturne magazinu

"...krucijalni i najuzvišeniji momenat "Fraktala" je sedmi redni zapis -"Made of stone".Iako nije jedan od najdužih, zasigurno je najuzbudljiviji i najraskošniji. Polaritet osećanja i stanja koja inicira je jako širok: od zebnje i sumnje se transponuje u vrhunsku odu nadi i životu..." (Milan B.Popović)

Za ostatak recenzije kliknite na sken iz časopisa. Ili ga kupite za 200 kinti.




Beograd mon amour 16

Janka Veselinovića

Friday, April 8, 2011

Thursday, April 7, 2011

Wednesday, April 6, 2011

Šipu ga Krvniku ljubavi

Već odavno verujem da je antipsihijatrija na strani svetla, a psihijatrija na strani tame. Tolika usmerenost na podsticanje svoje egoistične prirode nauštrb svega ostalog je korak unazad u odnosu na (Isusovo) širenje ljubavi ili budistički koncept spajanja, a ne razdvajanja. Ljubav je u psihoterapiji samo ljubav prema sebi. Zaboravite na frazu "kada voliš sebe volećeš i druge". Kada počnete na terapeutski način da razmišljate i kada vas "reprogramiraju" kalkulacija će postati vaša glavna osobina. JA će da vam postane deo svake rečenice. Ukoliko vam nešto ometa "duboko" povezivanje sa sopstvenim JA bićem svaki ne-dobar psihoterapeut će vam pomoći da ubijete sve svoje dečije fantazije da biste lagodno mogli da pristupite konceptu " u se, na se i poda se". Mislim da je psihoanalitička teorija (tj. njeni izdanci u vidu milion terapeutskih pravaca ) prilično doprinela otuđivanju ljudi.

Prvo što vas terapija nauči je umetnost trgovine. Koliko sam dobar? Ne mogu da shvatim da sa ovakvom pilićarskom filozofijom ljudi streme napretku. Da vas podsetim - niko nema tapiju na definisanje pojma normalnosti. Ili bolje rečeno, ko zaista zna odgovore koji nas približavaju dokučivanju ljudske tajne? U pitanju je samo igra moći u kojoj se najbolje snalaze krvnici kao što je ovaj neviđeni šupak Irvin D. Jalom. Dok sam čitao njegove "detektivske" hvalospeve samom sebi ne shvatajući da li je slep ili glup pa ne vidi da promena realnosti ne znači i pravi put ka sebi već samo drugu ulogu u sličnom setingu već sam počeo da se nerviram. A i takođe to kalkulisanje oko cene termina i koliko može "da se ispruži" za nekog sirosa. Ali, onda sam naleteo na ovu gnusnu rabotu čiji je on inspirator i glavni motivator, nakon čega sam sa gađenjem odbacio knjigu pitajući se šta od ovakvog smrada može da se nauči?


"Nisam ljubitelj pasa, ali se činilo da je ovaj gori od većine. Jednom sam sreo Elmera kada ga je Mari dovela u moju kancelariju - bilo je to neotesano biće, koje je režalo i glasno lizalo svoje genitalije tokom čitavog sata. Možda sam tu i tada odlučio da Elmer mora da se ukloni. Nisam želeo da dozvolim da uništi život Mari. Ili moj."

O da. Ladno je insistirao i uspeo da nagovori ženu da ubije zdravog psa koji joj je ostao od mrtvog muža. Jer - ništa ne sme stajati na putu ka sopstvenoj sreći koja će da gori sjajem miliona sveća u tami pakla. Samo zato što je jadni stari Elmer pokušavao svojom "neukom" ljubavi da zaštiti svoju gazdaricu od spoljnog sveta. Pošto za Elmera Krvnik Jalom nije imao strpljenja tj. nije se potrudio da ga terapeutski "reprogramira" ne bi li prestao sa pišanjem (obeležavanjem) po kući i lajanjem na posetioce (Elmer nema keša za guzicu Jaloma) on je posegao za genijalnim terapeutskim rešenjem - ubistvom. Jedini dobar pacijent je mrtav pacijent.

Moram mu priznati da je samom sebi dao savršen nadimak. Krvnik ljubavi je odličan naziv za većinu psihoterapeuta. U takvom sistemu JA glasam za ludilo.

Tuesday, April 5, 2011

Sunday, April 3, 2011

Friday, April 1, 2011

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci