Sunday, October 30, 2011

Beograd mon amour 37

Ugao Resavske i Vojvode Milenka

Friday, October 28, 2011

Thursday, October 27, 2011

Wednesday, October 26, 2011

Tuesday, October 25, 2011

Sunday, October 23, 2011

Friday, October 21, 2011

Thursday, October 20, 2011

Wednesday, October 19, 2011

Monday, October 17, 2011

Sunday, October 16, 2011

Beograd mon amour 35

Internacionalnih brigada, arh Maksimović Vladeta, 1958

Maksimović Vladeta (1910-1994) je 1958 realizovao ovu divnu modernu porodičnu zgradu na Neimaru pod očiglednim korbizijanskim uticajima . Inače, najpoznatiji je po "terazijskoj trilogiji" koju čine zgrade Investicione banke na broju 7, Jugoslovenske knjige na broju 27 i Bezistana

Friday, October 14, 2011

Thursday, October 13, 2011

Who's Gonna be Our Next Daddy?

Nakon neuspešne Botine firme Botomex koja je godinama mlatila praznu slamu, vreme je da pređemo na sledećeg roditelja sa spiska. Napaćenoj deci je uvek potrebnija mama.

Wednesday, October 12, 2011

Hvala na svemu, Soni Eriče!

Ukoliko niste primetili (a siguran sam da jeste:), fotografije na blogu su postale tehnički kvalitetnije. Iako verujem da oprema ne može da nadomesti ideju, znam da sigurno može da je jasnije prezentuje. U lancu porodične sreće, kupovina prvog profi digitalnog aparata marke Nikon od strane majbjutifulvajf, donela je i meni u ruke novi-stari polu profi aparat marke Olympus. Na malim leđima mog prastarog Soni Erika izneo sam (od početka do sada) vizuelni aspekt Kerovođa bloga. I nekako osećam potrebu da mu se zahvalim na tome jer bez njega ne bi imao priliku da zabeležim na stotine zanimljivih pejzaža, situacija, ljudi i životinja u jednom kratkom (zauvek izgubljenom, a uhvaćenom)trenutku, taman koliko traje vađenje mobilnog iz futrole i okidanje.

Ponekad razmišljam o tim neponovljivim trenucima kao o frizovima modernog vremena. Mozaik sitnih slika koje, ukoliko se postave u pravi kontekst, postaju vreme samo. Tarkovski je govorio o pokretnim fotografijama (filmu) kao o vajanju u vremenu. Nakon višegodišnjeg bavljenja fotografijom i filmom, počinjem zaista da shvatam na šta je tačno mislio.


Iako smo zatrpani vizuelnim materijalima, i dalje je bitno ko stoji iza aparata, a ne koji aparat imate. Za mene, fotografija predstavlja moćan mentalni izraz, koji veoma često omogućava precizniji uvid u nečije stanje svesti od verbalne komunikacije. Način na koji gledamo svet oko sebe je svet sam po sebi, a onaj ko drži aparat u rukama je u isto vreme kreator i projektor tog sveta. Ako razmišljate svesno o tome, onda ćete vrlo pažljivo i birati scene koje želite da zabeležite jer fotografišući njih razvijate i sebe.


Od skora, u malo lepšem ruhu, fotografije mog sveta koji se prepliće sa vašim.

Što se tiče Soni Erika, još uvek je u funkciji kao mobilni iako je preživeo tisuću padova. Zaslužio je fotografsku penziju, ali aktivnu.

Hard Talk

Tuesday, October 11, 2011

Monday, October 10, 2011

Sunday, October 9, 2011

Wednesday, October 5, 2011

Monday, October 3, 2011

Samo Srbijanka Srbiju Spasava


Slobodan Vujanović je izneo ideju koja (koliko god deluje suludo) me je po prvi put, nakon niza godina, dovela do stanja političkog entuzijazma. Njegov smeo predlog da On/Mi kandidujemo profesorku Srbijanku Turajlić (za koju se ne zna, ili bar ja ne znam, da li uopšte ima političkih ambicija) kao NAŠEG predstavnika na bilo kojim sledećim izborima je najprogresivnija politička misao u poslednjoj deceniji.

Nakon niza neuspešnih političkih projekata koji su nas sve doveli u poziciju očajnog i depresivnog domaćina koji apatično gleda vatru koja mu proždire kuću, jasno je da iz ponuđene dvodecenijske (identične) višepartijske ponude može samo da se izabere put za svinjac...ili....put za svinjac. Bahatost vlastodržaca, hermetično izolovanih u svojim mafijaško-biznis-huliganskim privatnim projektima za pljačkanje svih nas tzv. partijama, je dostigla nivo koji u meni (a nadam se i u dosta vas) izaziva ogroman bes.

Pored nepostojanja vizije za dalekosežniju budućnost Srbije, koja se u praktičnom smislu svakodnevno pokazuje kroz nemanje muda za razrešavanjem bilo kojeg krupnijeg problema (Kosovo, korumpirano sudstvo, suočavanje sa ratnim porazom i zločinima, trgovački monopoli, Evropska Unija - za ili protiv, pitanje slobode i ljudskih prava itd) naši doživotno isti političari pokazuju jednu mnogo goru karakteristiku - a to je, da njih, ali apsolutno i beskrajno uverljivo, zabole kurac za budućnost naše dece,pošto su svoju već odavno obezbedili. Našim parama.

Ukradena budućnost je zastrašujuća stilska metafora kojoj prethodi neka sadašnjost, baš kao ova naša:

- U bolnicama doktori vas ne jebu pet posto jer jebu sestre uz lokanje viskija koji ste im ponizno doneli u nadi da vam, zbog toga, neće zaboraviti gazu u telu. I to nakon operacije.

- Šaljete decu u školu u nadi da im entuzijam življenja neće biti sjeban od strane izmrcvarenih profesora koji, u dosta slučajeva, više gledaju kako da ne dobiju batine a manje kako da vam propisno edukuju decu. O vaspitnom aspektu obrazovanja je idiotski i govoriti - danas.

- Radite u državnoj firmi koja vam daje bednu platu, ali je bar stabilna. Ili radite za još bedniju platu kod privatnika koji vam za nju uzima dušu, telo i ono malo ideala koji su vam (možda) preostali. Nadam se da vas bar gazda nije silovao. Do sada. Ili uopšte ne radite jer ste, jebiga, odgudali svoje u firmama koje su pukle zbog lošeg menadžerisanja, a ne zbog toga što ste vi možda krišom tu i tamo išli na pauzu da pušite pljugu (što je ponovo problem upravljanja) ili ste neobrazovani za malo poslova u ponudi ili, što je najverovatnije, nemate bogom danu vezu.

- Kupujete u prodavnicama koje sve drži jedan ili, ajde, 3 čoveka i zbog toga mogu da se iživljavaju sa podizanjem cena kojima nam deru i ovo malo preostale kože na leđima jer zna se koje je njihovo zlatno srpsko trgovačko pravilo : bez 50 posto ugrađivanja magarcem se zovi.

- Huligani po potrebi su na platnom spisku partija i vi se molite, veoma često, da vas ne zaskoče sa štanglama na ulici da bi vam ih nabijali u dupe jer ste homoseksualac, imate previše kratku suknju ili ste, jednostavno, odlučili da javno kažete šta mislite o njihovoj ideologiji, izjavama i akcijama. Prvo se molite zbog sopstvenog zdravlja, a odmah nakon toga i zbog pakla koji vas čeka (ukoliko ste dovoljni hrabri da ih tužite) u vrzinom kolu pizdunske milicije, amoralnih advokata i nenadjebivih korumpiranih sudija. Jasno vam je da na prvo ročište ima da čekate bar godinu dana. Jebiga, sudovi mnogo rade. I to loše.

- Bili ste dovoljno ludi da otvorite svoju privatnu firmu, a niste se utalili sa nekim iz značajnih partija. Prvo su vas iskarali na 500 šaltera, pustili vas da čekate mesecima, a onda, taman kad ste krenuli sa poslom su vam poslali poresku inspekciju da ih dojite svojom jadnom, malom i tek izraslom privatničkom sisom. Koja nije izdržala dugo. Na kraju, nemate više svoj biznis. A i nemate više pare sa kojim bi ste likvidirali svoju firmu.

- Kulturni prostor ne postoji jer ga je preuzela Šabanska inicijativa. Rođak od nekog Glavonje je svirao harmoniku na venčanjima i ispraćajima, pa ga je to kvalifikovalo da preuzme lokalni Dom kulture. Prijatelj od Mudonje je namešten u gradske kulturne komisije jer je bio par puta u pozorištu. Ili imate ambiciozne, a netalentovane persone koje se guraju i laktaju do funkcija da bi razrešili svoje komplekse i demonstrirali nam, konačno, svoju viziju i talenat. Koje nemaju.

- I Tako Dalje... do Dna.

Ovako izgleda sadašnjost ukradene budućnosti. Brod tone, a pacovi nismo mi. Oni će da ga napuste sa sve pokradenim sirom, a mi ćemo da idemo na after partije u potpalublju utopijski simulirajući iluziju "opuštenog" života. I opušteno ćemo da potonemo.


Slobodan je u pravu. Zbog čega da čekamo na njih da se smisle koga da nam poture da bi nas po ko zna koji put zajebali na izborima? Genijalno rešenje je da mi smislimo ko nama odgovara pa da ga nagovorimo da stane ISPRED SVIH NAS I ZA NAS.
Nekoga ko ima muda, ko ima herca, ko ima zdravu pamet i viziju, ko ima obrazovanja i ličnog dostojanstva. Vreme je da prestanemo da kukamo za Đinđićem i svim propuštenim šansama.

Srbijanka Turajlić za predsednika. Ili premijera.

Jer

SAMO SRBIJANKA SRBIJU SPASAVA

Na deo njene kompleksne, ali nadasve jasne i precizne ličnosti, vas je podsetio Slobodan u
ovom tekstu.

Sunday, October 2, 2011

Beograd mon amour 33

Reka Sava (pogled sa splava Brodić)

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci