Tuesday, May 31, 2011

vrata / puerta / tür / door / porte 7



































IZA VRATA

scenario no.1

Proćelavi mršavi blagajnik pokušava da smiri drhtave prste kojima ukucava brojeve na elektronskom displeju masivnih čeličnih vrata. Vlažne mrlje ispod pazuha se povećavaju pod pritiskom cevi kolta koji mu devojka sa maskom Hilari Klinton nabija u leđa. Ostalih desetak ljudi u prostoriji leže na mermernom podu sa rukama iznad glave. U tom položaju ne mogu da vide vlažan jezik koji se nervozno oblizuje kroz masku Bil Klintona dok tamna cev sačmare šeta kroz vazduh iznad njihovih glava.

scenario no.2

Redovi metalnih polica su poređani geometrijskom preciznošću. Na njima se nalaze milioni epruvata ispunjenih providnom zelenom tečnošću, a ispod svake od njih je etiketa sa kratkom šifrom. Kroz gornji stakleni deo vakumski izolavanih vrata na kraju prostorije vidi se omaleni sedi čovek u mantilu koji provlači identifikacionu karticu kroz digitalnu ključaonicu.

scenario no.3

"Da li si zaključala ulazna vrata?", pita deblji, negovan muškarac u skupocenom Armanijevom odelu.
"Zaključala sam i spoljnu metalnu kapiju", odgovara visoka mlada žena u sivom, elegantnom poslovnom kompletu.
On sedi samozadovoljan za masivnim radnim stolom u direktorskoj kožnoj fotelji dok mu ona prilazi lupajući štiklama. Notes i olovku ostavlja na stolu preko kojeg počinje da puzi na kolenima.

Sunday, May 29, 2011

Friday, May 27, 2011

Hund Menschen LXXV

Kolaž "Who is in charge?"

Wednesday, May 25, 2011

meditacija / OdRd

I Put a Spell On You

Monday, May 23, 2011

Salman Ruždi "Deca ponoći"

Brdo je prevaljeno. Ruždi je, u većini slučajeva, prilično obiman po broju napisanih stranica, a Deca ponoći su sa svojih 776 strana krupan zalogaj za današnje vreme. Nakon jednogodišnjeg skupljanja prašine uz povremenu upotrebu knjige za podmetanja, pritiskanja i presovanja stvorio sam 10-tak dana slobodnog vremena za ponoćnu avanturu. I, kao i uvek (što se Ruždija tiče) bio sam silovito i brzo usisan u imaginarni mikro/makro kozmos Ruždijeve prebogate mašte.

Drugi njegov roman, prvi put objavljen 1981.godine, sa pravom je Bukerizovan do maksimuma (Buker za najbolji roman 1981 i dupli Najbolje od Bukera 1993. i 2008.). Pritom, jedini je indijski roman koji je ušao na na listu 100 najboljih romana na engleskom jeziku britanskog lista Tajms. Po mom mišljenju - potpuno zasluženo.

Nakon Grimusa (1975), debitantskog dela, koji je nagovestio kompleksnu upotrebu alegorije kao njegovog omiljenog stilskog sredstva, uz obilate uplive fantastike, sa Decom ponoći on zaokružuje i cementira temelje koje će ugrađivati u sve svoje buduće familijarne epske sage : usamljene crne ovce (sa neuobičajenim sposobnostima) kao glavni junaci unutar komplikovanih porodičnih odnosa, istorija Indije kao pozorište koje obezbeđuje alegorijsku podlogu za odigravanje strastvene dinamike glavnih likova i upotreba fantastike kao začina kojim se alegorije potpomažu i produbljuju.

Glavni lik je Salem Sinaj, neuobičajeno dete fascinantno velikog nosa, rođen u ponoć kada Indija dobija svoju nezavisnost. Na taj način, njegov privatni život postaje neraskidivom vezom povezan sa političkim životom Indije, a on sam doživotno obeležen teretom sopstvenog rođenja. Da stvari budu ukusnije Ruždi se pobrinuo formirajući koncept Dece ponoći koja su obdarena raznim neverovatnim parapsihološkim sposobnostima, a Salem, kao prvorođeno Dete ponoći najznačajnijom od svih - telepatijom. Pokušavajući da se izbori sa sopstvenim moralnim dilemama i razapet svojom moći koja utiče na stanje u državi, kao i obrnutim uticajem Indije na njegov privatni život, Salem od početnog dečijeg idealizma, kroz turbulentne godine sazrevanja, dolazi do stanja depresije, nihilizma i gubljenja skoro svih ideala. Na isti način kao i novoformirana država koja je svoju početnu euforiju nezavisnosti prokockala u igri sukobljenih političkih/privatnih interesa.

Ruždi je poznat po postepenom uvođenju glavnih likova u priču preko upoznavanja sa njihovom pred-porodičnom istorijom te je roman strukturalno podeljen na 3 dela: prvi govori o Salemovoj porodici pre njegovog rođenja sa dedom iz Kašmira kao glavnim nosiocem radnje, drugi prati Salemovo detinjstvo u Bombaju, a treći deo se bavi Salemovim odraslim životom, sve do smrti. Obimnost detalja, istorijskih podataka, kulturnih posebnosti i mitoloških asocijacija vas preplavljuje kao monsunska kiša.

Salman Ruždi zadivljuje svojom bogatom erudicijom, kao i sposobnošću kojom povezuje živ, pulsirajući osećaj uskomešanog svakodnevnog života sa istorijskom i kulturnom pozadinom. Upotreba fantastike unutar poznatih istorijskih i političkih okvira je klizav teren, ali ne i za Ruždija. Način na koji kombinuje realizam i fantaziju me neodoljivo podseća na Pekića, kao i neverovatna količina informacija iz skoro svih sfera ljudske istorije i kulture. Njegovi likovi su kompleksno formirani i toliko živi da počinjete da dišete njihov uzbudljivi život pun neočekivanih obrta, a sa druge strane upotreba politike, metafora, kao i kulturnog nasleđa stvara višeslojnost značenja. Kod Ruždija, ništa nije kao što na prvu loptu deluje, a manipulisanje sa istinitim istorijskim podacima, kao i realnim političkim ličnostima daje adekvatan balans fantazmagorijama koje često znaju da budu Ruždijevski duhovite - na granici između uličnog humora i intelektualnog cinizma.

Bombaj je (kao i u većini njegovih romana) jedan od glavnih likova knjige čiji opisi, pored ukazivanja na očiglednu Ruždijevu zaljubljenost/opčinjenost rodnim gradom, predstavljaju remek delo samo po sebi. Bogatstvo rečnika i rečenice koje kao ulice mapiraju sam grad uspevaju da uzbude sva čula. Vi ste tamo - udišete egzotične mirise, jedete kompleksne indijske poslastice i probijate se kroz šarenoliko indijsko društvo - razapeto između evropske/američke pop kulture i sopstvenih tradicija.

Ruždi se ne obazire na konvencionalne pristupe pisanju već podjednako snažno ispaljuje sve zalihe iz svog bogatog mentalnog arsenala: baveći se familijarnom dramom on skreće na avanturističke staze, komplikuje tkivo trilerskim zapletima i mitskim/fantastičnim ludilima i podjednako lako zaranja u pitanja pop kulture, egzistencijalizma, religije i politike sa namerom da produbi razmišljanje o pitanju nad pitanjima - pitanje o smislu našeg postojanja. Ukoliko ste raspoloženi za dalje salmanarenje najtoplije preporučujem sledeće 2 njegove knjige: Tlo pod njenim nogama(obavezno za sve zaljubljenike pop kulture, pogotovo muzike) i Mavrov poslednji uzdah. Danas, retki su ovako VELIKI pisci kao što je Salman Ruždi.

Sunday, May 22, 2011

Beograd mon amour 20

Stari Savski most * Princ Eugen triptih

Most su sagradili Nemci 1942. jer je most kralja Aleksandra, tada jedini preko Save
, bio srušen. Nemci su most nazvali "Princ Eugen", a nakon rata beograđani su most zvali "nemački“, ali danas retko ko zna da je on ikada nosio to ime.

Thursday, May 19, 2011

Wednesday, May 18, 2011

Monday, May 16, 2011

Sunday, May 15, 2011

Wednesday, May 11, 2011

meditacija / OdRd

Law & Order (Season 20)

Sunday, May 8, 2011

Beograd mon amour 18

Državna štamparija ("BIGZ"), Bulevar Vojvode Mišića 17, (1937-1940),
arh. Dragiša Brašovan


(Ova zgrada se svrstava u red kapitalnih objekata zrelog modernizma u srpskoj arhitekturi XX veka)

Friday, May 6, 2011

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci