Tuesday, March 16, 2010

Moby "Wait For Me" (2009)

Kišne kapi su klizile niz staklo. Sirene su zavijale u daljini noći. Potreba za toplim telom pored sebe je završila kao grljenje ćebeta. Glava duboko u jastuku. Lice vruće od toplog daha koji se odbija od jastučnice. Nož. Žilet. Makaze. Telo je izrezano, ostaci su negde u vazduhu iznad i ispod kreveta. Sve dok boli - znači da si živ. Unutra, iznutra puštaš glas niz kosti. Jedino tako sve ima smisla.

Na Moby-ja sa
m potpuno zaboravio. A i čini mi se da je on i hteo da se zaboravi na njega. Jedan od retkih ljudi čija kuća mi se dopala u "želite a nemate - čeznite i trulite!" serijalu MTV Cribs. To je bilo dok sam još gledao TV program. Već pola godine ne gledam. Apsolutno ništa. TV je sranje. Izgleda da se Moby sticajem okolnosti našao u okruženju koje ne oseća kao svoje. Neverovatan komercijalni uspeh albuma "Play"(1999) mu je doneo $$$ (odatle i kuća u MTV Cribs) i gomilu već stereotipnih problema vezanih za brz i neočekivan uspeh - gudra+paranoja.

Međutim, uspevši da prevaziđe period životne krize on ponovo uspeva da redefiniše svoju početnu muzičku filozofiju i snima neverovatno dobar i krajnje intiman album "Wait For Me". Ne bi mi palo na pamet da ga skinem i ozbiljnije preslušam da nisam dobio preporuku iz pravca koji mi znači. Jednostavno, nikad mi
nije legao kako treba. Kapirao sam da su mu pesme dobre, ali nedostajalo mi je neko njegovo privatno ludilo koje će razbiti aranžmansko/produkcijsku ispeglanost i naterati me da počnem da ga zaista slušam.

Moby je odlučio da se vrati počecima bavljenja muzikom kada je ljubav bila jedini motiv. Bez razmišljanja o uspehu, nameri i cilju. Bez razmišljanja o perf
ektnoj produkciji. Samo sa željom da napravi nešto potpuno svoje i na način kako mu odgovara. Pobegao je iz Mute-a jer nije više želeo da oseća pritisak muzičke industrije. Album izdaje za sopstvenu etiketu ciničnog/oslobađajućeg naziva "Little Idiot". Razgovori sa prijateljem David Lynch-om su dosta uticali na proces pravljenja ovakvog albuma.

"David was talking about creativity, and to paraphrase, about how creativity in and of itself, and without market pressures, is fine and good. In making this record i wanted to focus on making something that i loved, without really being concerned about how it might be received by the marketplace. As a result it's a quieter and more melodic and more mournful and more personal record than some of the records i've made in the past."

Muzika na ovoj ploči je potresna, lična i ljubavna. Bez sakrivanja, blama ili računanja. Zvuk sirov i neopterećen pravilima A produkcije. Mini/simfo teme odsvirane sintovima su melodramatičnog izraza i često su u prvom planu. Gitare zvuče amaterski iskreno i uzbudljivo, kako u sviranju tako i u samom zvuku. Gostujući ženski vokali, kao i sam Moby-jev su nepretenciozni, deluju toplo i blisko pružajući na taj način utehu da su životni/ljubavni problemi za sve isti.

"Wait For Me" je ozbiljno promišljen album koji na dirljiv način kroz preispitivanje bolnih emocija nudi utehu u kasnim noćnim satima. Za one koji su sami ili se osećaju tako, muzika sa ove ploče će brzo postati sastavni deo lične audio kolekcije. Dragoceno retko.

Wait For Me Lyrics


mhmm mhm x5
I'm gonna ask you to look away

I love my hands, but it hurts to pray
Life I have isn't what I've seen

The sky is not blue and the field's not green


Chorus:
Wait for me x4
Mhmm wait, wait for me...
Wait for me x4

I'm gonna ask you to look away

A broken life will never stay

Tried too hard and I'm always late

Days are grey and nights are black

Wait for me...
Mhmmmmm...

2 comments:

  1. Drago mi je da si prevazisao predrasude & skepsu u vezi umetnickog dometa malog Mobija :-)

    Meni je on i na pocetku svoje dens/elektro karijere s kraja 90, bio potpuno autenticna i postovanja vredna figura, koja hoda tako blizu ivice i uspeva da je nikad ne predje. A igrati se sa populizmom na takav nacin je pravi izazov i test.

    ReplyDelete
  2. nisam imao predrasude, jednostavno mi prethodni albumi nisu bili ovako dobri.
    sumnjam da je imao nameru da "koketira" sa populizmom, mislim da je radio ono što je jedino znao, a to se preklopilo sa ukusom vremena. on sam kaže da sebe nikad nije percipirao kao komercijalnog muzičara.mada, koliko vidim nije mu smetao keš sa kojim je sebi obezbedio skupocenu kuću i profi studio...:)

    ReplyDelete

PRIčE iz JUžNOG POTOKA

GaYda Mario

My photo
svakom keru je potreban kerovođa

Čitaoci